U početku beše svetlost — ne kao metafora, već kao suština.Sve što diše, raste i misli, u svojoj srži pamti taj prvi foton: iskru koja je probila tamu i započela ples materije.Čovek je, u svom najdubljem sloju, biće svetlosti koje je privremeno obuklo telo senke.
Svetlost ulazi u nas kroz oči, kožu i pinealnu žlezdu.Oko, to živo ogledalo duše, pretvara fotone u nervne impulse i prenosi ih do mozga, gde se tkanje svetlosti prevodi u sliku i značenje.Koža, naš najveći organ, ne samo da štiti već i „udiše“ svetlost — u njenim ćelijama svetlost postaje hemija života, vitamin D, toplina i imunitet.U dubini mozga, mala kristalna žlezda – epifiza – meri ritmove dana i noći, i pretvara sunčevo zračenje u noćni melatonin, senku mira.
Kada foton dotakne ćeliju, on ne ostaje samo svetlosni bljesak — on postaje signal.U mitohondriji, kućištu životne vatre, svetlost budi citohrom c oksidazu, ubrzava disanje, stvara ATP, a ćelija zasvetli.Voda unutar nje formira tečni kristal koji vodi energiju kao svetlosni kabl.To je unutrašnji biolaser života: mikro-svetionik koji treperi u ritmu kosmičkog pulsa. Kada telo primi dovoljno svetlosti, sve funkcije se usklađuju.Nervni sistem smiruje svoje oluje, endokrini sistem peva u harmoniji, a krv nosi fotone kao nevidljive glasnike ravnoteže.U biohemiji, svetlost pretvara holesterol u vitamin D, povećava sintezu serotonina i dopamina, podiže raspoloženje i otvara prostor radosti.Infracrvena svetlost otvara mikrocirkulaciju, dok ultraljubičasta aktivira ćelijsku mudrost.Svetlost je, u telu, poput simfonije koju svaka ćelija zna napamet.
Pod mikroskopom, svetlost ubrzava regeneraciju tkiva.Fibroblasti stvaraju novi kolagen, nervne ćelije obnavljaju aksonske mostove, a ožiljci se pretvaraju u meko pamćenje isceljenja.Na nivou ćelije, svetlost „šapuće“ mitohondrijama da proizvode više energije, a membranama da dišu slobodnije.Ćelija koja se kupa u svetlosti pulsira kao zvezda — a ćelije zajedno čine sazvežđe koje zovemo telo Molekuli u telu su hromofori – hvatači svetlosti.Kada foton dotakne njihovu orbitu, oni menjaju stanje, prenoseći energiju dalje niz lance reakcija.Telo tako postaje mreža kvantnih prenosa, ples elektrona koji znaju melodiju postojanja.Svetlost podiže ćelijski napon, vraća pravilan električni ritam i puls, leči nesklad tišinom frekvencije.
U energetskom telu, svetlost se pretače u boje.Crvena hrani koren, narandžasta leči strah, žuta daje moć, zelena otvara srce, plava čisti govor, indigo budi intuiciju, a ljubičasta spaja s duhom.Kroz meridijane, ti tokovi teku kao reke fotona, povezujući organe sa njihovim nevidljivim izvorima.Akupunkturne tačke su portali svetlosnog toka — mesta gde se kosmos uliva u ćeliju.
Svetlost menja svest.U mozgu, ona utiče na pinealnu i hipotalamus, buđenje hormona svetlosti — serotonina i endorfina.Svetlost leči tugu, razbija sene, donosi jasnoću i sposobnost da se vidi ono što se ne vidi očima.Kada čovek sedi na suncu, i misli mu postaju svetlije.
Svetlost ne menja samo raspoloženje — ona menja gene.Fotobiomodulacija aktivira gene za obnovu, utišava gene bola, i prepisuje kodove zdravlja.U svakom fotonu nalazi se informacija o celovitosti.Ćelije komuniciraju putem biofotona, razmenjujući svetlosne impulse brže od nervnog signala.Tako nastaje unutrašnji internet života — biopolje svetlosne inteligencije.
Svetlost je svesnost u pokretu.Kroz meditaciju, molitvu, vizualizaciju svetlosti, čovek se vraća svom iskonskom obliku — biću svetla koje privremeno nosi telo.Kada svetlost prođe kroz srce, ona ne leči samo tkivo, već i pamćenje, traumu, strah.Ona vraća poverenje u postojanje i ljubav kao prirodni zakon.
Na kraju, svetlost nije spolja — ona je polje iz kog sve nastaje.Sunce, zvezde i galaksije samo su refleksi jedne veće Svesti.Kada čovek leči svetlošću, on ne koristi samo energiju zvezda — on prepoznaje da je i sam zvezda.I kada se ta svetlost probudi u njemu, bolest nema gde da se zadrži, jer tama ne zna kako da opstane u prisustvu istine.
Svetlost je lek zato što je sve.Jer sve što postoji, postoji samo zato što je jednom zasjalo.I svaki put kada se setimo te iskonske svetlosti u sebi — mi se vraćamo zdravlju, jedinstvu i božanskoj prirodi postojanja.
Dragan Begović